Javni prijevoz u gradu Zagrebu sačinjavaju tramvaji, autobusi, prigradska eljeznica i taksiji. Tramvajima i autobusima upravlja ZET – Zagrebački električni tramvaj, kao dio Zagrebačkog holdinga. Osim toga, taj glavni gradski prijevoznički operater se brine i o uspinjači i žičari.
Tramvaj
Tramvaj je odavno postao i simbol grada Zagreba, sa svojom prepoznatljivom plavom linijom.
Prometuje 24 sata u danu, s time da postoji 15 dnevnih linija (brojevi od 1 do 17, bez 10 i 16) i četiri noćne linije (brojevi od 31 do 34). Zanimljivo je da je prvi konjski tramvaj uveden u Zagrebu 05. rujna 1891. godine, a prvi električni tramvaj kreće 18. kolovoza 1910. godine.
Spremišta tramvaja su na Trešnjevci i u Dubravi.
Nedavno je došlo do blagog spuštanja cijene tramvajske karte te ona sada iznosi 10 kuna umjesto dosadašnjih 12 kn, a mjesečnog pokaza 300 kuna. Đaci, studenti i umirovljenici ostvaruju popust na cijene mjesečnih i godišnjih karata.
Autobusi
Autobusni promet Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET) se trenutno sastoji od 134 autobusne linije, od čega je 78 gradskih i 56 prigradskih. S autobusnim prometom u Zagrebu krenulo se 1927. godine i to sa dvije linije. O popularizaciji istog te razvitku Grada svjedoči i navedeno značajno proširivanje postojećih voznih linija.
ZET postaje koncesionar nad autobusnim prometom grada Zagreba 1931. godine (preuzevši promet od dotadašnjih vlasnika Mihovila i Viktora Barešića) i to ostaje sve do danas.
Marke ZET-ovih autobusa su MAN, Mercedes-Benz i Iveco Irisbus. Većinom je riječ o niskopodnim autobusima, dok se visoopodni mogu naći pretežnom u prigradskom autobusnom prometu. Od 2007. godine se radi na većoj ekološkoj iskoristivosti te se uvodi biodizel u 10 autobusa te plin u dva. U planu je proširiti takav način iskorištavanja resursa u omjeru 50:50% u odnosu na benzin.
Predmetni autobusi su smješteni u tri garaže u Zagrebu – Velika Gorica, Dubrava i Podsused.
Gradsko-prigradska željeznica
Gradsko-prigradska željeznica je učestalo korišten modalitet prijevoza stanovnika Zagreba i okolnih mjesta. Radnim danom se njome koristi oko 70.000 putnika.
Glavna željeznička linija je ona na relaciji Savski Marof – Zagreb Glavni kolodvor – Dugo Selo. Predmetna dionica je najfrekventnija željeznička pruga u Hrvatskoj, s najvišom putnom brzinom kao i najvećim brojem putnika. Nakon nje slijede dionice prema Velikoj Gorici, zatim Jastrebarskom, a učestalo korištene željezničke linije su i one iz smjera Zaboka, karlovca, Koprivnice i Novske .
Kako se željeznica znatno koristi kao javni prijevoz, kontinuirano se radi na povećanju broja vlakova i prevezenih putnika.
Ukoliko učestalo koristite ovaj oblik prijevoza, kao i druge modalitete javnog prijevoza grada Zagreba, najviše se isplati kupiti mjesečnu ili godišnju kartu (tzv. „pokaz“), koji je ZET uveo u suradnji sa Hrvatskim željeznicama. Ako pripadate skupini studenata ili umirovljenika, imate pravo na popust u odnosu na redovne cijene karte.
Uspinjača
Uspinjača Zagrebačkog električnog tramvaja spaja Gornji i Donji grad. Donju stanicu uspinjače možete pronaći u Tomićevoj ulici, a gornju stanicu na Strossmayerovom šetalištu, ispod kule Lotrščak.
Pruga je dugačka svega 66 metara tako da je zagrebačka uspinjača poznata kao najkraća žičana željeznica na svijetu namjenjena javnom prometu. U pogon je puštena davne 1890. godine, a s konkretnim radom – prevoženjem putnika – započinje gotovo oko dvije i pol godine kasnije. Do 1934. godine kreće se na parni pogon, a potom se on mijenja u električni. Do danas je zadržala svoj karakteristični vanjski izgled i građevnu konstrukciju te je kao takva jedna od glavnih turističkih atrakcija Zagreba i zaštićeni spomenik kulture.
Žičara
Poznata zagrebačka žičara se nalazi na Sljemenu i krenula je s radom u srpnju 1963. godine, a zatvorena je u srpnju 2007. Zbog kvara na elektromotoru koji je neisplativ za sanaciju u ovom stanju žičare.
Žičara je ranije bila u funkciji prijevoza izletnika na vrh Medvednice. Njena duljina iznosila je oko 4 metra, a visinska razlika perona donje i gornje stanice bila je 670 m (donja postaja na 330 metara, a gornja na 1000 metara nadmorske visine).
Ima jedan pogon na sredini žičare te je po svojoj duljini i činjenici da ima svega jedan pogon, bila najdulje postrojenje svoje vrste u Europi. Žičara je imala 90 kabina za četiri osobe. Vožnja njome je trajala 23 minute.
Taksi
Od 2011. godine taksi tržište je znatno bogatije nego prijašnjih godina. Naime, ranije je vladao monopol Zagreb taksija, odnosno Radio taksi Zagreb-a (udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba), a potom se tržište Zagreba obogaćuje za nove pružatelje taksi usluga – Cammeo, Ekotaxi i Oryx koji danas više ne posluje. Time se i cijena same usluge znatno smanjuje, na radost svih potrošača, obzirom da je do tada Zagreb bio poznat kao grad s najskupljim taksijem u Europi.
Inače, prvi auto taksi u Zagrebu pojavio se davne 1901. godine na Trgu bana Jelačića, a navedeno je oformio fijakerist Tadija Bartolović.
Obzirom da se pokusna vožnja pokazala uspješnom, otvorio je i stajalište prvog autofijakera na Trgu bana Jelačića. A 1924. godine je osnovano prvo udruženje autotaksi prijevoznika grada Zagreba.
Vožnja taksijem dostupna je 24 sata dnevno, bilo da taksi sami pronađete na jednom od brojnih stajališta u Zagrebu, ili pak da nazovete na neki od brojeva pojedinih koncesionara. Tako, na primjer, Radio taksi Zagreb možete dobiti na broju 1777 ili 060/800-800, Cammeo na 1212 ili 060/700-700, a Ekotaxi na 1414 ili na 060 77 77.
Što se tiče cijena same usluge, cijena starta Radio taksi Zagreb iznosi 9,90 kn, kilometer vožnje 4,90 kn, a sat čekanja 40,00 kn. Cammeo navedeno nudi po slijedećim cijenama: start 15,00 kn, prva dva kilometra su besplatna, a svaki idući kilometer vožnje je 6 kn, dok je jedan sat čekanja 40,00 kn.
I naposlijetku, Ekotaxi start nudi po cijeni od 8,80 kn, vožnju po kilometru 5,50 kn, a čekanje po satu 43,00 kn.